Zašila sam tugu u postavu kaputa
navukla osmijeh na potplate
grizem ih usnama bez želje
um u vatri izgorenih godina
tek zgarišta napuštena
Penelopa sam kamene sjeni
očima berem modrilo daljina
raspuštene kose već Sirene blijede
zvijezdan san u tami noći
strijela odapeta
Sad krvlju urliču oluje zarobljene
čežnja u utrobi tek – zaluđene –
ljubav je samo sretna žena
ples uhvaćen mrežom pjesme
vučice u nutrini
Zemlja je planeta povrijeđena
uništenjem bezglavih ljudi
vučica ranjena i izgubljena
preživjet pokušava u duši
berući modrilo daljina nadu još budi.
