MIR I TIŠINA
Često se desi da umoran sjednem
Na klupu u parku da tjelo odmorim
A vjetar hladan i jesen hladna
Zubata od prošlosti kazna
Šiba mi lice i ratuje sa tjelom
I srcem mojim
U meni sve zamrlo
Hladilo okovalo tijelo
A pogled kao da noge ima
Stidan od sretanja u stranu bježi
Da me neko ne prepozna
Da me ne tješi
Od mene se zvukovi kao vukovi
Daljinama skrili
Ni pomišljao nisam
U parku na klupu da sjednem
Nekada sam u prolazu
Krajičkom oka gledao u bijele kose
I šešire do pola glave upale
Što bradom i rukama drhtnim
Štap čuvaju
Evo i vrijeme je promijenilo boje
Sa grana požutjelo lišće
Opalo je
Kao i slike iz albuma prošlosti moje
Ili su krive naočale suzne
Možda se nebo nije umilo
O Bože dali sam vrata zaključao
Ili se hladan vjetar uselio
Umjesto mene utoplio!
P O K I D A N E V E Z E
Jedna rijeka dva imena nosi
A žubori strasno možda i prkosi
Sanjaru na keju što krije ga tama
Nisam tamo a ti si mi sama
Ljubavi moja sta će biti s nama
Gledam Miljacku a žubori Sava
Lebdim noću od grada do grada
A kad čeznem tvoju sliku ljubim
Mislim ona uzvratiti može
O pogledi sjetni iz te tvrde lože
Čamite i blijedi vi budite dane
Evo i zima se hladna sprema
Nadanje moje što te ovde nema!
ZIMSKI SNJEŽNI DANI
Zimski dugi i snježni dani
Trebaju rame i sjećanje
Na zlatne jesenje boje
Da misli toplinom osvježe
Hladnoću da ugraju
Zimski dugi i snježni dani
Trebaju poljubce sočne
Da srca ohrabre
Dodirima raskucaju
I poglede na bjelinu sviknu
Zimski dugi i snježni dani
Trebaju ljubav pravu
Koja će riječ u cvjetak obojiti
I pričom dočarati
Ljepotna zelena i cvjetna polja!
M E Ć A V A
Koračam po ledu istine tvoje
Oko mene rulja povici parole
Mi nećemo dalje ovdje nam je bolje
Makar pili čaja iz ledene šolje
Kočijašu za me upregni saone
Kad konji pojure nek praporci zazvone
Vozit ćeš me tamo amo snjeg se topi
Ja ti nudim piće ako želiš popi
Ajd sad kreni popusti dizgine
Nek projure brda i doline
Šibni jače pa oni su stali
Vidiš da smo na okuci sami
Krš se začu pomjeri se stjena
Sve crveno bijelo vieše nema
Nek i dalje piju čaj iz šolje
Svima njima bit će tako bolje!
MOJ PRIJATELJ LISKO
Moje se sunce
Nebom pokrilo
Veliko se srce
U sićušno tijelo
ugnjezdilo
Za jednu godinu sedam godina je
dao
Vragolasto gleda
Samo što ne pita
Zašto
Si suze
Umjesto mene
pozvao
