Zašto vam ne pišem o smrti?
Zemlja je hladna, i gola, i bosa, i smrdi.
I nije žedna, natopljena je tuđom krvi.
Društvo je loše dole, zmije i crvi i na hiljade i opakih nemira vrvi.
Čak bi i cvijet s ovog dunjaluka strgli (otrgli).
Jedan dan spominju one što su umrli, sutra bi u zaboravu prstom uprli: Ko je taj?
I nije ni zadnji, ni prvi.
I ko je lud onda dole da hrli?
A možda i ona ne bi da trpi, ne prima svakog ko se s životom drpi.
Il’ su i šejtani postali krhki, il nebesima lažu kako su škrti?
Je li vam sad jasnije zašto ne pišem o smrti?
Kad svijet se cijeli oko mene vrti i kad godine nisu bliske toj ruti.
Kakvog bi ćara imali od nas mrtvih?
Život mi tek počinje i meni se ne žuri.
