Ova pjesma je, po mišljenju mnogih, bila nezvanična himna Jugoslavije. I danas, mnogima natjera suze na oči kad je ponovo čuju. Sjeća na neke bezbrižnije i ljepše dane.
Pesma “Zemljo moja” prvi put je izvedena davne 1975. u Sarajevu, na “Šlageru sezone”. Popularna sarajevska grupa “Ambasadori”, čija je pjevačica bila Ismeta Krvavac, izvela je ovu pjesmu. I ako je osvojila tek četvrto mjesto, pjesma “Zemljo moja” oduševila je publiku i uskoro se mogla čuti na radio stanicama od Vardara do Triglava.
“Vidim polja što se žitom zlate; i na brijegu vidim rodni dom; svakog trena mislim na te zemljo moja“, “Ovdje noći nisu tako plave; nigdje sunce nema takav sjaj; ovdje nisu takve trave; zemljo moja, zemljo moja “, prelijepi su stihovi Kemala Montena koji progovara o ljubavi pojedinca prema domovini. Zaista ne čudi da je ljudi doživljavaju kao nezvaničnu himnu zemlje koje više nema”, priča Ismeta. “Sjajno je da ova pjesma živi već četiri decenije, da je uspjela da pobijedi vrijeme i da traje!”, prenosi Buka.
Legendarni Kemal Monteno koji je napisao i komponovao ovu pjesmu smatra da je “Zemljo moja” jedna od njegovih najboljih pjesama.
“Joooj, stalno plačem za starim dobrim vremenima. Mislim da sam se od jugonostalgije razbolio. Nikada i niko normalan ne bi rasturao onakvu državu, kakvu smo mi imali! Kao Jugosloveni smo bili poštovani i cijenjeni svuda u svijetu, a danas smo podeljeni i osiromašeni. Ko bi se zdrave pameti mirio sa nečim što je loše. Želim da se volimo i poštujemo, da smo raja i da se družimo kao nekad, da se smijemo. Joj, kako nam je fino bilo, kakva smo raja bili! Ima u jednoj mojoj pjesmi stih, koji govori baš o tim vremenima: „Nismo imali ništa, al’ smo imali sve“ pričao je sa nostalgijom Kemal.
Izvor: novi.ba
