U izdanju Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“ iz štampe je upravo izašla nova knjiga poezije Baranina Labuda N. Lončara, pod nazivom „Ako prećutim pjesmu“.
Riječ je o četvrtom štampanom poetskom ostvarenju ovog pjesnika.
Knjiga sadrži 87 pjesama i podijeljena je u tri ciklusa – „Ako prećutim pjesmu“, „Dođi mi“ i „Na putu sa sjever“.
„Nakon objavljivanja moje treće knjige na „Amazonu“ mnogi moji prijatelji su mi se javili i tražili da im poklonim ili da kupe ostvarenja čiji sam autor. Narudžbe sa „Amazona“ su dosta skupe i čeka se do desetak dana. Zbog tih činjenica, a imajući u vidu da za „zapadni svijet“ pjesnik koji se ne može naći na „Amazonu“ praktično kao da ne postoji tj. kao da nije objavio ništa, i na nagovor svojih prijatelja, odlučio sam se za objavljivanje četvrte knjige pod naslovom: „Ako prećutim pjesmu“ – kaže Lončar.
Ovo je inače osamnesta knjiga iz izdavaštva Udruženja „Nekazano“ , čije je sjedište upravo u Baru. Prije ove, Lončar je objavio knjige poezije „Rođenje suze“, „Ostavljanja“ i „Na poleđini sna“.
Književnica Vesna Kerečki – Šarac, u recenziji najnovije knjige Lončara, pored ostalog je zapisala:
„U svom ljubavnom nadahnuću, kad se beskraj čini tanka linija do nezamislivih putanja, a sama ljubav predstavlja vladara sa anđeoskim licem, isto tako postoji druga strana, koja podseća da ista nikad ne dolazi sama, već da jedna drugu čine. Koristeći metafore u svojoj povezanosti, kao
što je “mamuzanje meseca”, “gaziš potoke bistre u mojim grudima”, do samog kraja , kada se pjesma završava riječima “ubijš anđela u meni”, dovedena je slika do savršenstva, a ljepota iskaza simbolizuje snagu emocije.
*
Pobjeda nad nekim ili nečim nije cilj pjesnika, već pronaći se i uzdići. Neko ko ima već svoje mjesto pod suncem i čiji vidik spaja trajanja tačke u jedno, tvorčevu ulogu ne glumi, niti oponaša,on je živi. Pod imenom velikog stvaraoca.
Objediniti sva svijetla u snop svjetlosni i živjeti san, a pri tom sačuvati poleđinu istog, znači biti Labud N. Lončar i vjerovati u poetsku imaginaciju, povoditi se njom kao linijom vodiljom. Kroz plovidbu nepregledom pučine, pjesnik traga za dostignućima što dosežu samo odabrani. U plamenom sazvučju riječi, bogatstvo izraza i umijeće pjesnika da poveže ceo kosmos sa jednim jedinim trenutkom, opjevanim na raznovrsne načine, oblikovani vizijom samo njemu znanom, ekspresija dostiže pun efekat u svom svetlosno-čulnom aspektu :
“U nedrima noći
Kuca strašljivo srce
Dok skupljam opale zvezde
Svu noć kišnu
I stavljm ih
U tvoje oči . “
(Iz pjesme “Granica uma“, Labuda Lončara)
Milenko – Miško Jovanović
