Svet spektralne boje
Nebno tone u moje oči
Plavi krug
I njemu beskrajno crna
Nikad mi tako pogled na svet
Nije bio važan, kao noćas,
Kad je crna progutala sve boje
Naučnici kažu da crna
Nije fizička boja
A ona tako obuzima, prožima
Sažima, udara u pleksus
Istiskajući i svemiru zvezdaste bubice
Ne bi, Olberse, u meni našao nijednu zvezdu
Toliko je otrovno crno mastilo
Pigmentno oslikalo moje srce
Da ovo što nosim spolja
Pored te crnine srca izgleda
Svetlije od sunca
Nekad sam mislila da sam suviše
Bleda da bi crno na meni bilo elegantno
A onda sam se nerado složila sa
Šanel, da crna boja ,,ima sve što je potrebno“
I sad mi je sve u belom ormanu crno
Nikad mi pogled na orman
Nije bio tako važan, kao večeras,
Kad odvajam crno od crnog
Razlikujući mu nijanse
U meni se neprestano vodi spor
Kao između cistercita i benediktinaca
I ne, crna nije boja pakla
I da, crna jeste boja pakla
Zavisi kako gledaš na svoj život
Crni vitez koji je zagazio u crnu
Vodu Aherona gleda me iz odraza
U ogledalu
Imamo iste oči, imamo istu bol
Samo su nam imena i obale na različitim stranama reke
Kad se samo setim koliko sam
Izbegavala crno, naglas bih se smejala
Te opomene društvenih pravila i strah od slutnje nisu ništa drugo do
Strah od smrti i strah od patnje
Kao da nas neka druga boja može sačuvati od njih
Nikad mi pogled na pravila
Nije bio važan kao večeras,
Dok mi se cinično smeju
Prorezi žaluzina
Što tačkasto puštaju ulične lampe
Da po zidu stvaraju senke
Uvek sam se plašila mraka
Sad se ne plašim ni senki
Svet spektralne boje
Nebno tone u tvoje oči
Plavi krug
I u njemu beskrajno crna
Beskrajno crna zemlja
Beskrajno crna daljina
Beskrajno crna tuga
Beskrajno crni lik
Koji tone u beskrajno nedostajanje
Dok stavljam crnu
Maramu oko vrata
Shvatam kako sam zavolela crno
Jer crno je sve što mi je od tebe ostalo