
Život zlatnih krijesnica
Ukorijenjena „ljubav“
Doživotno obećanje.
Susret neoprostive slučajnosti
Vjetar kao pogon
Pogled ravnodušan
U distancu seže
Krivudavih staza, pjesničkih oaza
Vjeruj, ne postoji gora kazna…
Apsurdno breme posvećeno
Topi stijene- osvetnički suzdržano
Razvija filmski stih: „Bezimene sjene.“
Opis tih; ti ne vidiš mene!
Fantomska igračka postajem
Upleli se konci bez igle
Svjetlost gasi poznate slike
Bijele figure; pomilovane nedostatkom teksture
Polagano zamrle.
Ima zasigurno raznolikijih spektara
(Neću reći da sam opet pogrešno odabrala)
Crne oči; fatalnost bez duše
Pa napokon, MOLIM VAS, oslobodite pregrade mostova
Što se na me uporno ruše…