Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika Nekazano iz Bara objavilo je roman „Nemoj nikada ubiti puža“ mlade autorke Emine Pepeljak Agović.
Roman je po riječima rjednog od recenzenata književnika Slobodana Blažovog Đurovića „uzbudljiva povijest jedne porodice, ispisana rukom koja je na graničniku snovida i zbilje, konkretnog i apstraktnog diskursa, te se može čitati i kao porodični roman, i kao unutrašnji monolog, toka svesti, ko u pripovedanju Džojsa, Virdžinije Vulf i Foknera. Slike ratnih strahota, u koji je uvučen lirski subjekt, kao da započinju končanjem svojim, a kao da končavaju kad mislimo da započinju… / Sve ličnosti romana su N. N. (l. Nomen nescio) – bezimena. Lirski junak pominje neznanca kojeg pita da li se kaje zarad prestupa i ne mogav otrpeti ustrajno ćutanje tog čoveka, počinje da ga tuče, dogod nesretnik ne poče pljuvati krv. Realistično, bez ikakvih stilskih figura koje bi ublažile mučninu (emfaze, litote i sl.), poput Dragoslava Mihajlovića autor opisuje do kojih granica može ići čovek u nečoveštvu…. / Darovita romansijerka kao da je u dosluhu sa Gibranom: »Vaša deca nisu vaša deca«. S osećanjem plaćanja očevih greha naravno da je vraški teško se nositi. A sa osećajem stida da nam je neko otac još teže. A lirski junak je raspet, kao na Prokrustovoj postelji, zarad toga. Ni bezumna ispovest očeva pred svetom ne pomaže. Ni obgrljaj majke nije od pomoći. Ne oseća je majkom. Još je Blejk ustvrdio da je lakše oprostiti neprijatelju nego li bližnjem. Samo velike prirode u stanju su da opraštaju, malene su nemoćne.”
O romanu mlade Emine, urednik ovog izdanja, a takođe recenzent romana – Labud N. Lončar, predsjednik Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika Nekazano, kaže da je izuzetno zadovoljan i da ovaj roman predstavlja još jedan biser u izdavaštvu Nekazano. Riječima: “Nekazano je i ovog puta dokazalo da ima u svojim redovima izuzetno talentovane mlade autore. Jedan od naših ciljeva jeste podmlađivanje udruženja i širenje lijepe pisane riječi među mladim ljudima. To smo u dosadašnjem radu i dokazali. Slobodno mogu reći da je mlada Emina, inače naša nova članica, veoma talentovana, i iskreno sam iznenađen i obradovan njenim stvaralaštvom s obzirom na njene godine i činjenicu da je ovo njena prva objavljena knjiga.’ Čak i moj prijatelj Slobodan Blažov Đurović u jednom dijelu recenzije za Eminine misli kaže: ‘Besumnje, riječi dostojne nobelovca Andrića!’. Roman je inače pisan na neobičan način, u obliku dnevnika. Moj vam je savjet da obratite pažnju na datume u njemu, jer osjećam da je to autorkina svojevrsna zamka iz prostog razloga što sve što je napisano da se dešavalo u prošlosti možemo primijeniti u ovim našim danima. Vrijeme nema bitnu ulogu kod velikih misli i time samo potvrđuju genijalnost autorke Emine. Svoje viđenje ovog izdanja na koje smo u Nekazano ponosni završiću riječima svog uvaženog kolege i prijatelja književnika Đurovića: ‘Iščitavanjem romana vrijeme kao da se skraćuje, a prostor širi – ka bezgraničju. Biće da je reč o remek-delu.“
