Ni velike tropske vrućine nisu spriječile Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“ da okupi svoje članove i prijatelje i održi promociju knjige „Svitanje u Arzamasu“ pjesnikinje Katarine Boljević iz Risna.
Promocija je održana u Srednjoj ekonomsko-ugostiteljskoj školi. Moderatorke ove večeri bile su sjajne Ana Ivančević i Anika Vuletić, pjesnikinje iz udruženja „Nekazano“. Pored domaćih gostiju, promociji su prisustvovali i gosti iz Rusije i Srbije. Najmiliji gosti autorki bili su njena porodica i snaha Arina Boljević, koja je doputovala iz daleke Rusije, kao i Mirko Kaluđerović, koji je također doputovao iz Rusije.
U programu su učestvovali: Katarina Boljević – autorka, Ana Ivančević i Anika Vuletić – moderatorke večeri, Mirko Kaluđerović, Arina Boljević, Natalija Novaković, Maja Nikolić, Nadica Ilić, Vladimir Cerović, Savka Gudović Parađina, Sanela Ramadanović Softić, Olga Dabović Klikovac i Labud Lončar, predsjednik udruženja i urednik ovog izdanja.
Poseban doprinos dao je Roko Bardić iz Bara na svojoj usnoj harmonici, kao i Miodrag Vlado Banović.
Labud N. Lončar, predsjednik udruženja „Nekazano“ i urednik ovog izdanja, otvorio je veče i pozdravio goste, zahvaljujući im se na posjeti uprkos velikoj vrućini i činjenici da se u Baru održava još nekoliko kulturnih manifestacija, kao i utakmica između Srbije i SAD na Olimpijskim igrama. Zahvalio se i Srednjoj ekonomsko-ugostiteljskoj školi i njihovom direktoru, gospodinu Milisavu Joksimoviću. Kratko se osvrnuo na knjigu i samu autorku, govoreći njenu pjesmu „Arzamas“ i ukazujući prisutnima na autorkino traganje za istinom i neprestanu životnu borbu, a zatim je zamolio moderatorke večeri da dalje vode program.
Anika Vuletić je u nastavku prisutne upoznala sa biografijom Katarine Boljević, koja je rođena u Kotoru 1971. godine. Katarina je član Međunarodnog udruženja književnika i umjetnika „Nekazano“ iz Bara. Njene pjesme uvrštene su u više zbornika poezije u Crnoj Gori i regionu. Živi i radi u Risnu, a „Svitanje u Arzamasu“ je njena prva knjiga.
Arina Boljević je pjesmu „Svjetlost života“ recitovala na ruskom jeziku, a nakon nje je istu pjesmu na našem jeziku pročitala Anika Vuletić.
Mirko Kaluđerović sa Cetinja, stipendista Ruskog doma i diplomac Univerziteta prijateljstva naroda u Moskvi (RUDN), koji nastavlja master program iz istorije u okviru kvota Vlade Ruske Federacije, govorio je o Katarininoj posebnosti u poeziji i njenoj potrazi za istinom i čistoćom pjesme. Barski glumac i pjesnik Vladimir Cerović, kao i Ana Ivančević, Anika Vuletić i Maja Nikolić, govorili su dvije pjesme iz knjige.
Treba napomenuti da ova knjiga ima dvije recenzije, koje su napisali Dr. Mevlida Đuvić, vanredna profesorica, i Slobodan Blažov Đurović, književnik i književni kritičar. Zbog obimnosti recenzija, moderatorka Anika Vuletić pročitala je recenziju koju je pisao Slobodan Blažov Đurović.
Nakon ove zbilja obimne i stručne recenzije, Ana Ivančević je zamolila autorku Katarinu Boljević da kaže nešto o sebi. Katarina je potvrdila navode iz svoje biografije i prisutnima uz gusle upriličila performans, govoreći svoju pjesmu „Gusle moje od javora suva“. Publika je to burno pozdravila, a Katarina je dodala da je ova pjesma nastala u sklopu međunarodne akcije „Stop nasilju nad ženama“.
Publiku je zanimalo otkuda naziv zbirke „Svitanje u Arzamasu“, a autorka je strpljivo objašnjavala nastanak pjesme „Arzamas“, koju je Lončar pročitao. Objasnila je da je upotrijebila naziv „Arzamas“ kao nešto što dolazi nakon duge „Arzemaske noći“, a njen idol je Puškin, koji je bio član književnog kružoka Arzamas.
Na kraju programa, Labud N. Lončar, predsjednik udruženja „Nekazano“, zahvalio se prisutnima na posjeti uprkos velikoj vrućini i kulturnim dešavanjima u gradu. Zahvalio se i autorki koja je odlučila da svim prisutnim gostima uruči po jednu besplatnu knjigu uz potpis. Prije toga, pozvao je prisutne da zajedno sa autorkom naprave zajedničku fotografiju, što su svi oduševljeno prihvatili. Nakon toga, autorka je pozvala članove udruženja „Nekazano“ da se počaste u barskom kultnom restoranu „Gurman“, gdje su nastavili druženje uz jelo, piće i prijateljske razgovore do kasno u noć.
