Jesu li putevi naši isti
i koliko smo slični i bliski,
kakve su vaše misli,
hoćete li kao ja biti.
Ja rastem kao zelena trava,
ničem k’o poželjno bilje,
od rođenja mi draga livada,
polje što se razdragano na me smije.
Volim biti suncokret,
vrtjeti se u željenom pravcu
lijepim riječima trčati u susret,
kad ti se ne ophode kao prema strancu.
Lijepa su osjećanja proljetna,
daleko od sjaja nerazgovjetna,
gdje nisi prerušen u ovo il’ ono,
pomno biti dio mirisa svakodnevnog.
