Čuje se uzdah jutra
Dok se smiješta
U prazninu Svemira,
Ona crninom zjapi
U pokidanim nitima.
Prasak trenutka neviđen
Pun Mjesec tamom prekriven.
Utihnule grlice tuguju pogledima,
Samo se vrijeme mjeri
Otkucajima sata što daljinu
Razvlači u nepovrat.
A šapuće ti ime,
Na ljubav sijeća
Kada sam živjela.