da te opišem dok čitam
da te opjevam dok ljubim
ostavim trag riječima jasan
kao u spiljama praljudi
posudi mi sebe da te čitam
kao najdražu knjigu otuđenu
oprostila se od nje nisam
zaboravila njenu sjenu
posudi mi riječi
pred tobom sam nijema
kao malo dijete što šutnjom prkosi
skrivajuć se izgubljena
poklonit ću ti oblake i mjesec
Sunce dok zalazi nad Zadrom
muziku orgulja morskih
sat što mjeri čarobno vrijeme
čitat ću te do zadnjeg sutona
kad mjesec se susreće sa Zemljom
i tišinu u beskraj pretvara.
