Još oči traže put kroz tamu
svjetla tračak za smijer
srce sluša melodiju staru
korake po trotoaru
što penju se uz brijeg
pa nada poleti k’o golub bijel’
u susret tijelu što odmiče
usne tiho izgovaraju ime
oči u pokušaju da vide.
Tješim se nebeskom plavom
slikama dana od ranije
kada noć nije bila tama
mjesec anemičan i blijed.
A tijelo postaje sjena
srce gluho za sve
zastor noći polako pada
nada nestaje u tren.
