Autor intervjua: Aleksandra Čvorović
Nada Golić je nova i neobična pojava na našoj književnoj sceni. Autorka koja je počela da piše u zrelim godinama, rješena da svojom burnom životnom pričom tješi i osnaži čitaoce. Kao izbjeglica u ratu, iz rodne Zenice odlazi u Holandiju, gdje formira novi život i nakon trideset godina progovara o svom iskstvu kroz autobiografski roman Hoop doet leven (Živjeti u nadi). Nakon toga nastavlja da piše na maternjem jeziku. Pred nama su dvije nove knjige, roman Dnevnik moje majke, i knjiga pjesama Ogledalo moje duše, koje trenutno promoviše po BiH.
Prepoznat je fenomen u poslijeratnoj BiH književnosti, a tiče se domaćih autora čije su prve knjige prevedene na naš jezik. Radi se opiscima u egzilu, koji sutokom rata napustili naše prostore i kasnije propisali na jezicima zemalja koje su ih prihvatile. Dakle pisci koji se iz svijeta vraćaju svom maternjem jeziku. Kao protagonist jedne takve priče, podijelite sa nama Vaše iskustvo?
Kao protagonist jedne takve priče, moje iskustvo je slojevito i oblikovano različitim elementima. Napustila sam svoju zemlju tokom ratnih dešavanja, pronalazeći utočište u drugoj zemlji. U tim turbulentnim vremenima, pisanje je postalo moj oslonac i način izražavanja. Dok sam pisala na jeziku zemlje u kojoj sam boravila, osjećala sam se povezano sa sredinom u kojoj sam se našla, ali istovremeno osjećala sam čežnju za svojim maternjim jezikom i kulturnim identitetom.
Dvojezičnost je bila poput otvaranja vrata prema novim vidicima. Kroz pisanje na jeziku zemlje u kojoj sam boravila, osjetila sam potrebu da izrazim svoje emocije i misli na način koji je bio blizak novoj publici, ali istovremeno sam zadržala vezu s mojim korijenima kroz pisanje na maternjem jeziku. To mi je omogućilo da istražim različite stilove, teme i perspektive, obogaćujući tako svoj književni opus. Smatram da je ovo iskustvo dvojezičnosti proširilo moj horizont i doprinijelo raznovrsnosti mojih književnih djela.
Roman Dnevnik moje majke se bavi složenim odnosima i emocionalnim iskušenjima likova. Analizirate dinamiku međuljudskih odnosa, posebno između majke i njenih muških partnera. Kako ste istraživali i predstavili ove odnose iz perspektive različitih karaktera?
Moj cilj je bio predstaviti različite aspekte muškaraca, nudeći publici širok spektar karaktera i njihovih međusobnih odnosa. Kroz ovo istraživanje, željela sam prenijeti jednu duboku poruku, jer svaki moj roman nosi sa sobom velike pouke i životne lekcije. Morat ću se ponovno vratiti na teritoriju zemlje u kojoj sada živim, koja mi je mnogo pomogla u mojoj širini gledanja na život. Raznolikost kultura koja je prisutna u Holandiji donijela mi je bogatstvo gledanja života u svim sferama.
Nije slučajno da moja tri glavna muška lika imaju isti novo visokog obrazovanja, ali se njihovo ponašanje potpuno razlikuje. Kroz ovo poređenje, a mi se definitifno libimo poređenja, iako to radimo svakodnevno. Kada kupujemo cipele poredimo koje su nam ljepše ili jeftinije, šta ćemo pojesti, ili obući. Poređenje je svakodnevno prisutno, a da toga nismo ni svjesni. Namjeravala sam približiti slične situacije, ali iz različitih uglova, osvjetljavajući time složenost ljudske prirode. Duboke emocije igraju ključnu ulogu u razvoju svakog pojedinca, posebno uzimajući u obzir okolinu u kojoj su odrasli.
Roman je pun dvojnosti i kontrasta, poput paralelnih teritorijalnih i vremenskih odrednica te razlika između majčinog i ćerkinog života. Kako ste balansirali ove elemente u pripovijedanju?
Koristeći paralelne teritorijalne i vremenske karakteristike, kao i razlike između majčinog i ćerkinog života, stvorila sam bogatstvo kontrasta i dvojnosti u romanu. Te elemente sam pažljivo balansirala kako bih postigla jasnu i upečatljivu naraciju. Teritorijalne i vremenske razlike su mi bile od velike pomoći u stvaranju ovog kontrasta.
Kroz različite lokacije i periode u životima likova, istakla sam koliko je važan uticaj odgoja i okoline na formiranje ličnosti. Fokusirajući se na ove razlike, željela sam istaći kako nas naša prošlost oblikuje, ali isto tako naglasiti moć pojedinca da se oslobodi stega sredine. Kćerka je to mogla, majka teško, skoro nikako.
Roman je baziran na istinitim događajima, a obrađuje temu velike ljubavi uz visoku cijenu. Možete li nam reći više o Vašem stavu prema ljubavnim pričama i zašto ste željeli da prenesete ovu poruku čitaocima?
Moj stav prema ljubavnim pričama je duboko prožet kompleksnošću ljudskih emocija i životnih iskustava. Smatram da ljubav može biti izuzetno snažna i inspirativna, ali isto tako nosi sa sobom teret kompromisa, žrtve i boli. Želja da prenesem ovu poruku čitaocima proizlazi iz uvjerenja da ljubavne priče trebaju biti autentične, iskrene i prožete stvarnim životnim situacijama.
Željela sam da čitaoci dožive dubinu i složenost ljubavnih odnosa, te razumiju da ljubav može biti izvor velike radosti, ali i dubokih patnji. Ali moja najsnažnija poruka je u tome, da u životu nikoga ne možemo mijenjati, čak ni svojom beskrajnom opsesivnom ljubavlju. Mjenjajući sebe možemo promjenuti ljude do koji nam je stalo, ili se zaštiti od totalnog uništenja, kako nas kao individue, tako i svih onih koji nas okružuju.
Kako je Vaše iskustvo pisanja na maternjem jeziku uticalo na način na koji ste ispričali ovu priču u odnosu na Vaš prvi roman napisan na stranom jeziku?
Razlika u mom iskustvu pisanja na maternjem jeziku u odnosu na prvi roman koji sam napisala na stranom jeziku bila je primjetna, ali i izazovna. Na početku pisanja ovog romana, suočila sam se s određenim poteškoćama. Bio je to period prilagođavanja, u kojem sam se trudila pronaći pravu ravnotežu između svog maternjeg jezika i jezika kojim sam se služila u svakodnevnom životu.
Bilo je trenutaka kada sam primijetila da strani jezik, u mom slučaju holandski, ima tendenciju da dominira nad mojim maternjim jezikom. Čak je i moj lektor primijetio tu dinamiku, što me potaklo na važnost očuvanja i jačanja veze sa svojim maternjim jezikom. Međutim, kako je roman odmicao, osjećala sam sve veću sigurnost u svom izražavanju na maternjem jeziku.
U Holandiji sam provela najinspirativniji dio svog života, života kada smo kao ljudi najjači, kada najviše stvaramo. U dobi od nekih 35 do 60 godina, donijelo je svojevrsnu transformaciju. Holandski jezik postao je sastavni dio mog svakodnevnog izražavanja, ali isto tako sam pronašla način da ojačam vezu sa svojim maternjim jezikom kroz pisanje ovog romana.
Nomen est omen (Ime je znamenje), kaže latinska izreka, Vaša poezija se između ostalog bavi nadom, kao i prvi roman, i uopšteno Vaše stvaralaštvo nastoji da u čovjeku probudi neke univerzalne vrijednosti. Da li je buđenje nade, kao što kaže Vaše ime, životna i književna misija?
Da, buđenje nade jeste jedna od osnovnih životnih i književnih misija koju težim ostvariti kroz svoje stvaralaštvo. Ime koje nosim, reflektira duboko uvjerenje da svako djelo, bilo da je književno ili životno, treba da nosi poruku nade i inspiracije. Kroz svoju poeziju, romane i ostala stvaralačka djela, nastojim dotaknuti univerzalne vrijednosti koje povezuju ljude širom svijeta.
Buđenje nade nije samo tematski element u mom radu, već je i centralna nit koja se provlači kroz svaku stranicu, svaki stih i svaki lik koji stvaram. Moje stvaralaštvo teži da podstakne čitaoce da pronađu svjetlost u tami, nadu u očaju, i smisao u svim životnim izazovima s kojima se suočavaju. Tako da, buđenje nade jeste životna i književna misija koju nosim sa sobom u svakom koraku mog putovanja kroz svijet riječi i emocija. Tu centralnu nit nade istaknuo je još 2016. Godine moj holandski izdavač, a knjiga je ciljano imala naslov (Živjeti u nadi).
Za kraj, recite nam nešto o promocijama koje slijede?
Promocije su izuzetno važan deo procesa predstavljanja književnog dela publici. Trenutno planiram nekoliko promocija koje će obuhvatiti različite formate i lokacije kako bih što bolje približila moje knjige čitaocima. Prva promocija već je planirana za 4. april u Gradišci, zatim slijedi Banja Luka, Tuzla, Zenica, Sarajevo, ponovo Banja Luka i na kraju Subotica.
Planiram organizovati tradicionalne promocije u bibliotekama i kulturnim centrima, gde će čitaoci imati priliku da me upoznaju, čuju o knjigama iz prve ruke te dobiju svoje primjerke s potpisom autora. Pored toga, razmatram i organizaciju tematskih događaja ili književnih večerina kojima bih mogla dublje istražiti određene teme koje sam već dotakla u romanu „Priče iz moje bašte“. U tom romanu pisala sam o interesantnim temama o kojima mi najradije šutimo, ili nerado govorimo.
Detaljnije informacije o promocijama biće dostupne uskoro, partite me ne društvenim mrežama, imam dve Facebook stranice, Instagram i X, kako biste bili u toku s najnovijim informacijama.
