Na pragu buđenja – Sakiba Harčević
Ja, dijete sam u tijelu žene.
Treperim na vjetru,
zvjezdanim morem plovim,
namigujem mjesecu,
šumarkom krijesnicu lovim.
Od kišnih kapi note skladam,
snježnu pahulju ljubim,
mostom duginih boja skakućem,
sunce grlim, beskrajem snova se gubim.
Tu sretna sam žena,
usne ti ljubim,
nasmijanog držim pod ruku,
u korak s tobom hrabro koračam.
S praga buđenja,
s vjerom u sutra,
surovoj realnosti tjeram na muku.
