MOŽEŠ MLADI GOSPODINE – DŽIBRIĆ ADMIR
Ima dana kad sve nije crno,
kad se odvaja sna tanki veo.
Nekad začuđene ulice se odjednom smiju,
sam sebi ne povjeruješ da si to sreo.
To nešto je drugačije.
Zaškaklji prozore neusklađenosti,
obučeno u bijelo,
oblikujući imaginarni svijet.
Ima dana
utihne drumom uznemirujući šum,
muzika u brdima
ista je k’o i u širokim poljima.
Odrubljena glava obazrivosti
iza potiljka izviri,
kad okrenem se tananim zrakama lampe i prepustim.
Između susretnutog i nesusretnutog
ne pitam se: Mogu li?
Srce samo šapne: Možeš, mladi gospodine!
(2015)
