Poštovani čitaoci, svi koji pratite ovaj portal, moći ćete uživati u pričama naših Milih Duelista iz ove sezone. Kako su to oni doživjeli duele? Da li borba u poeziji zaista postoji? Šta znači pobjeda? Da li je sve ovo vrijedno truda? – samo su neka od pitanja na koje ćete znati odgovor čitajući priče naših duelista. Večeras predstavljamo iskustvo Laure Klapke u Milim Duelima. Eksluzivan je podatak da je ona jedna od nominovanih za Priznanje Najboljem drugu/drugarici koje se tradicionalno dodjeljuje po završetku sezone.
***
Već sam i zaboravila da sam se prije godinu i pol prijavila za Mile Duele, dok me Nermin jednog dana nije u inboxu obavijestio o početku istih, a ja se nisam sjećala ni koje sam pjesme poslala, dobro to nije ništa neobično za mene, jer često zaboravim po što sam krenula u susjednu sobu, (pa kad sam već ušla u nju malo prilegnem) No što je tu je, bila mi je prva misao, uz osmijeh i nerazumijevanje sve te nervoze koja se stvorila već prije natjecanja, nas ima mali milion, a u žiriju ih je samo pet, ma kako će itko odlučiti tko je mio a tko NajMiliji.
A onda panika prva, imena žirija, strašna petorka, ajme meni, Danja, Simo, Zdravko, Enea i Anđela, ma gotova sam, isecirati će me i rastaviti na komadiće, ma samo da se mogu sjetiti koju sam pjesmu poslala, nema šanse, nadam se samo da će na dan mog prvog kruga biti jako vruće i da će me sunce blago anestezirati da ne osjećam ništa. Naravno da je bilo vruće, ali ne dovoljno da se ne primim za glavu kada je glasanje krenulo, sve su mi pjesme odlične, a moja mi izgleda kao da sam je pisala u polupijanom stanju. Prvih par glasova je krenulo, pravila sam se totalno nezainteresirana, Bože pa to je samo igra zar ne? Aha, naravno, zato sam trzula licem na osmijeh svaki puta kada bih pogledala glasove i vidjela da blago vodim. Sreća da imam tvrde nokte, jer bih vjerovatno pojela prste u čekanju konačnih glasova i objašnjenja Velike petorke. Ali, bilo je stvarno bezbolno, nježno ali strogo, gotovo roditeljski, žiri je svakog od nas omotao i pohvalama i pokudama.
Prvi je krug prošao, svaki novi je bio sve veći izazov, od odabira pjesme, koja nikad nije bila dovoljno dobra i uvijek sam bila sigurna da je neka druga koju nisam poslala puno bolja. Svaki novi krug, stvarao je sve veću nervozu, i sve veću strast, a onda se desio treći krug i moje osobno čudo. Prijateljice i „konkurentice“ koje su se natjecale sa mnom, kao i oni prijatelji koji se nisu natjecali, bez da sam znala stajali su uz mene, punili inboxe sa linkom za glasanje, svađali se i branili me, gubili fb prijatelje, ne odustajući od toga da me dovedu do pobjede. Taman kada sam pomislila to je to, moj mali Veliki prijatelj Kvarnerski slavuj i finalist X Factora Adria, Antonio Krištofić podijelio je link i pozvao svoje fanove da glasaju za mene, prijateljice mojih kćeri Hanne i Karle bile su zaposlene kako ja vjerovatno nisam nikad bila, inbox mi je bio prepun ljubavi, podrške i ponosa, ne mogu i ne znam, ma koliko pjesama do sada napisala naći riječi kojima mogu objasniti i opisati kako sam se osjećala. Ljudi kojima sam već sutra mogla biti konkurencija u natjecanju nisu me izbacivali već dizali, dijete sa suncem u očima i glasom anđela svojim je imenom stao iza moga izrazivši želju da mu jednog dana napišem pjesmu. Taj dan, ja sam pobjedila. Ne u natjecanju, ne u glasovima, pobjedila sam u svome srcu sve ono ružno što sam ikada doživjela i počela vjerovati, opet ljudima.
Mili Dueli dobili su smisao, ma koliko sam bila u sebi protiv natjecanja takve vrste, jer po meni borba i poezija ne idu skupa, shvatila sam da ovakvo natjecanje spaja ljude otvorenog srca, ruši nepremostivo i gradi razrušeno. Sa petim mjestom dobila sam vječne prijatelje i nenadoknadivu toplinu postojanja u ovom svijetu gdje pero lijeći a riječ razara. Saznala sam za divnog pjesnika Petra, surađivala sam sa Danjom, kokodakala Nerminu, mijenjala odluke i ponukana nekim novim saznanjima donijela odluku koju nikad ne bih, i tako napisala finalnu pjesmu. Ona je označila kraj jednog životnog perioda i otvaranje svijetu od kojeg sam pobjegla.
Sada kada je sve gotovo, mogu se samo zahvaliti od srca sudbini koja me dovela na ovaj put, put Milih Duela, put divnih prijatelja, i reći ja sam već slanjem pjesama prije godinu i pol pobjedila. Samu sebe i svoje strahove – zar ima ljepšeg osjećaja?.
Sada vjerujem da ne postoje slučajnosti i zahvaljujući Nerminu otvorila su mi se vrata nekog novog svemira u kojem nema mržnje, zavisti, ni podmetanja.
Ako se netko nećka da li se prijaviti na iduće Mile Dule, moj je savjet, učinite to, tamo odrasta onaj dio nas koji smo zatvorili zbog straha od poraza.
Svima hvala što sam, uz vas, opet ja postala ja.
Voli vas vaša L.L.G.
Piše: Laura Klapka,
Zagreb, Republika Hrvatska
PS. Laura Klapka učesnica Velikog finala ove sezone. Iako njena neodoljiva ličnost ide nekoliko koraka ispred poezije koju piše, njene pjesme u sebi nose fenomenonalne emocije, čemu je potvrda i njena finalna pjesma „Konačna odluka“ koja je prepoznata i od strane danskog predstavnika internacionalnog žirija, Clausa Nivaae. Kako je rekao jedan od članova žirija: „Cijeli Laurin opus u Milim Duelima ostavlja trag iznimno talentirane pjesnikinje što potvrđuje i ulazak u finale.“ Lauri želimo puno sreće u nastavku njene karijere kao autora poezije, te mnogo veliku čitanost, jer njena osobnost to i zaslužuje.
Ovdje možete i pogledati Oficijalni video Laurine finalne pjesme .
