Pisati o teškom životu, legendarnim sportskim podvizima, siromašnim, ali upornim momcima koji su se zamjerli životu i sudbini, a koje je njihov znoj i talenat vinuo u nebo postala je moja ovisnost. Prošli puta sam pisao kako je Crni Bombarder miniran. Srušio ga je budući neprikosnoveni borac Roki Marćano. Ovo je priča o Rokiju.
Roki je rođen u porodici talijanskih imigranata u Broktonu, država Masačusec. Historija je bilježila mnogobrojne velikane koji su kao mali preležali neku opaku bolest i postali Nesalomivi. Roki je bio jedan od takvih. Nesalomiv. U dobi od osamnaest mjeseci preležao je upalu pluća i za dlaku se izvukao. Dok se školovao bavio se i bejzbolom, američkim fudbalom, ali život će ga kasnije odvesti na drugu stranu. U ring. Tamo gdje se pušta krv i znoj. Kao mladić koji je napustio školu u desetom razredu bavio se kopačkim, željezničkim i stolarskim zanatom.
1943 godine u jeku rata bio je mobilisan u vojsku i prebačen u Britaniju odakle je pomagao u raznim akcijama, a posebno u doba priprema i u jeku same borbe za Normandiju. Godinu dana poslije rata svoju vojnu karijeru je završio u glavnom gradu Sjedinjenih Država.
Boksom se počeo baviti još na vojnim turnirima. Par kolega je pretukao u ringu, a sve to pod velom amaterizma. Poslije vojske učestvovao je na nekim poluprofesionalnim i više amaterskim turnirima rušeći protivnike. Godine 1947 se vratio kući i sa dugogodišnjim drugom Alijem Kalombom počeo da trenira. Udružili su se sa par prijatelja koji će mu kasnije biti treneri, menadžeri i učitelji. Sve to je i porodilo rezultat. Do 1952 godine obilazio je razne turnire, pobjeđujući protivnike. Padali su britanski i evropski, zatim lokalni američki prvaci. Od La Starce do Džo Luisa. 1952 godine u jeku velikog povratka neprikosnovenog, nepobjedivog prvaka Džo Luisa (Crnog Bombrdera) legenda će biti rođena.
Jedna zvijezda je morala pasti, da bi se jedan mali div popeo na tron i ušao u legendu. Te godine Roki će postati prvak svijeta. Titulu će braniti do 1956 godine. U dobi od 32 godine povukao se iz svijeta boksa kao neporažen. Vlasnik je iznimnog rekorda od 49 pobjeda i to 43 nokautom. Taj rekord još uvijek drži iako već odavno ne stanuje na planeti. Polovinom osamdesetih godina jedino je Leri Holms stigao do brojke od 48 pobjeda, ali dalje nije mogao.
Roki Marćano je bio sportista, neradnik i zavodnik. Nekoliko puta je polagao vozački ispit. Pokušao je i kao kamiondžija, ali jednostavno nije bio čovjek koji voli da radi. Boksao je. Stvarao ime u ringu. Brzo trošio zarađeno. Kockao je. Ali i ljubio je najljepše žene. Bio je kockar, ženskaroš i najbolji bokser koji je kročio u ring.
1969 godine u dobi od svojih 45 godina stradao je u avionskoj nesreći. Svijet je napustio vrlo rano. Svoje borbe brzo je završavao. 9 borbi je dobio u prvoj rundi. Zato i ne čudi da samo u šest borbi nije nokautirao protivnika. Sve borbe je završavao do pete runde. Tako mu se i život okončao. Vrlo brzo. Neponovljivi Roki inspirisao je mnoge. Od umjetnosti do sporta.
Dobitnik Pulicerove nagrade, novinar Red Smit je napisao: „Rocky nije mogao boksati poput Genea i vjerojatno nije tako snažno udarao kao Joe, ali nečim je izazivao ogroman respekt protivnika. On je bio najtvrđi, najjači i najkompletniji čovjek koji je ikad nosio bokserske rukavice. U njegovom rječniku strah nije postojao, a bol skoro nije imala nikakvo značenje.”
Čitamo se naredne sedmice.
