spot_img

Miloje Tomić Mikica: Ulični svirač

U ruci držiš izgužvan novac

’teo bi njime pesmu da platiš,

želiš od mene da čuješ nešto

al’ vidim ja kume od čeg’ ti patiš.

 

Ti misliš da sam ja tu od muke,

da nemam zašta lebac da kupim,

misliš da zavisim od tvoje ruke.

E vidiš kume, sad ću da ćutim.

 

Videh ti oči i prezir u njima

čitam te kume k’o staru knjigu,

povuci ruku, neću te novce,

nemo’ da za mnom ti bereš brigu.

 

Ulični svirač, to mi je zanat,

i ti bi ’teo sad da ti sviram,

Al’ danas nešto baš teram inat,

i kom ću da sviram ja danas biram.

 

Džaba ti novci, džaba ti pare,

i svo bogatstvo kume što imaš,

Ja nemam ništa osim gitare,

Ti nemaš dušu, al’ ja je imam.

 

I idi kume, nemo’ da staješ,

jer danas od mene ništa nećeš čuti,

Ja jesam gladan i željan svega

Al’ moju  dušu nemo’š da kupiš!

fotografije: Miloje Tomić Mikica
Miloje Tomić Mikica
Miloje Tomić Mikica
Rođen je 1977. godine u Pljevljima, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Put ga potom vodi u Tivat, u kom provodi 10 godina, da bi svoj životni brod, usidrio u Panonskom moru, u Somboru, gdje i sada živi i radi. Voli kad "zamrzne trenutak", kroz objektiv fotoaparata i da onda gleda svijet drugim očima. Pisanju poezije, se vratio prije dvije godine i trenutno radi na pripremi materijala za svoju prvu zbirku. Aktivan je član udruženja građana-rekreativnih biciklista "VeloArt" Sombor.