Već 300 godina ne volim svoje ruke
Pune saveta i vatre
Živim na finoj udaljenosti bez boja
Na parkingu punih pluća
Svoje sam želje ostavio u slici
Bivše stanarke u mojim grudima
I od tada uzgajam kaktuse
Na hladnom betonu sve hladnije tišine
Već 300 godina izlažem srce
U galerijama
U kojima su sve ređe posete
U kojima već 300 godina
Visi samo jedna slika
Bez boje
Brisana ispod kože
U nevreme
U nevreme
