Milić Vukašinović rođen je u Beogradu 09.03.1950. godine. Živeo je pet godina u Peći na Kosovu i Metohiji, a od 1958. godine u Sarajevu gde je već sa dvanaest godina počeo da svira bubanj, kao čudo od deteta na bubnjevima, svirajući igranke sa grupama „Plavi Dijamanti“ i grupom „Čičak“.
Po povratku iz Italije kao vođa grupe Mića, Goran i Zoran otišao je da živi u London 1971. godine, da postane autentični autor muzike, prvenstveno njenog rok pravca, zbog čega je prešao na gitaru, a zatim tri godine provedene u Londonu, vratio se u Sarajevo. Nakon izvesnog vremena sviranja bubnjeva sa Indexima i Bjelim Dugmetom, 1977. godine, osnovao je svoju grupu Vatreni Poljubac, kao gitarista, pevač i autor muzike, dodelivši sebi titulu „Doktor za rokenrol“, po naslovnoj pesmi prvog singla Vatrenog Poljupca proglašenog za singl godine 1978 godine. Te iste godine Milić Vukašinović napravio je revoluciju u naradnoj muzici sa Hankom Paldum, singlom „Voljela sam voljela“ i LP pločom „Sanjam“, na kojoj se izdvojila pesma „Ja te volim“, (Tražio si sve), nakon čega sledi intenzivna faza izdavanja albuma sa grupom i sa Hankom Paldum, sve do raspada SFRJ Jugoslavije, da bi nakon provedenog rata u Sarajevu preselio se u Beograd 1997. godine gde i sada živi, a od 2010. godine upoznao je svoju srodnu dušu suprugu Suzanu.
Marko Spirić: Da li je ovde ostalo publike za rokenrol?
Milić: S’obzirom da danas muzički trend određuju jaki mediji a onda tu publiku s’potrošačkim mentalitetom samo preuzme Jutjub, rokenrola tu sigurno nema jer nema ni jakog rokenrol medija koji bi mogao da parira tom komercijalnom trendu, zbog čega u rokerolu egzistiraju uglavnom stara provjerena imena iz ex–Jugoslavije i njihovi stari hitovi, dok su mladi bendovi prepušteni sami sebi i promovišu se uglavnom po društvenim mrežama, što je nedovoljno da steknu dovoljno publike da budu relevantni i naprave ime.
Marko Spirić: Šta misliš o narodnjacima, pošto si i sam radio za njih i sa njima?
Milić: Pa slična je situacija i u narodnoj muzici gdje postoji novi moderni trend sa milionskim otvaranjima na Jutjubu, mlade publike naravno ali koja otkačinje na zabavama i žurkama i na stare narodnjačke hitove.
Marko Spirić: Pisao si pesmu folk pevačici Jovani Tipšin ”Sanjam da si opet tu”. Da li si tu pesmu pisao za sebe pa si prepoznao da možda u vuče ka narodnjackom stilu i prepustio Jovani?
Milić: Pa kao što sam jednom već rekao, kad si ostavljen u ljubavi, osjećaš se jadno i nikako i takav sigurno ne stvaraš ništa i ne pišeš pjesme ali ta tuga je ostala u tebi i izraziš je kada si ponovo jak i moćan, u stanjima inspiracije kad je emotivni sklop najaktivniji a što se tiče balade “Sanjam da si opet tu” koju je otpjevala Jovana Tipšin, nastala je kada je Arkan poginuo i bila je namijenjena Ceci jer sam nju imao i glavi i to šta ona proživljava, jer mnogo je veća tuga kada izgubiš voljenu osobu zbog njene smrti, veća nego zbog ljubavnih problema ali ljudi sa kojima je Ceca tada radila nisu bili za to da ona otpjeva tu baladu jer bi sigurno zasjenila sve ostale pjesme i tako je pjesma ostala i Jovanu je na prvo slušanje pogodila tamo gdje treba i ona je i iznijela. Milić Vukasinović, iako pravi roker, oduvek je voleo narodnu muziku.
Milić: S’obzirom da je moja generacija prvo slušala narodnu muziku i to izvornu jer se tada samo to slušalo na radiju, nije televizije još ni bilo, normalno je da u mentalnom sklopu ostavi traga a posebno što sam kasnije već kao roker volio da pijem i volio kafanu, gdje sam u toj kafanskoj atmosferi i dobio želju da pravim narodne pjesme ali na svoj način i sa svojim muzičkim senzibilitetom i umijećem, što se ispostavilo kao jako uspješno, toliko da sam zajedno sa Hankom Paldum napravio revoluciju u našoj narodnoj muzici i ustvari od ta dva moja najveća narodna hita “Voljela sam voljela” i “Ja te volim (Tražio si sve)” i počinje naša moderna narodna muzika.
Marko Spirić: Kako ti izgleda muzička scena u Bosni?
Milić: Ne poznajem baš toliko muzičku scenu u Bosni jer od 1998. živim u Beogradu ali idem u Sarajevo redovno naravno i mislim da je princip isti kao i ovdje, s tim što su najjači mediji, koji diktiraju i stvaraju trendove u muzici, ovdje u Beogradu, o popularnoj muzici govorim, bilo da je narodna ili pop, pa mnogi izvođači iz Bosne a i Hrvatske karijeru danas grade u Srbiji jer im je tako popularnost zagarantovana na prostoru ex–Jugoslavije, što ne važi za rokenrol koji nema tu medisku pažnju i prepušten je sam sebi.
Marko Spirić: Jel ima nešto što slušaš od nove muzike?
Milić : Kao formirana muzička ličnost, čija kreativnost nije vezana striktno za jedan žanr, u stvaralačkom smislu, muziku slušam isključivo preko medija, da imam uvid u muzičke trendove i muzička događanja u svim sferama, što nam danas internet omogućava u potpunosti.
Marko Spirić: Šta je u priči o razvratu i bludu istina, a šta imaginacija?
Milić: Sve o razvratu i bludu, koga interesuje, može pročitati u mojoj autobiografiji “Seksualno nemoralan tip”, čiji sam prvi dio izdao za Beoknjigu a slijede drugi i treći, s’obzirom da je cijela autobiografija na više od 1.200 strana i to autentični i stvarni razvrat i blud proživljen od Doktora za rokenrol.
Marko Spirić: Da li alkohol ide uvek uz rockenrol?
Milić: Pa na naslovnoj korici moje autobiografske knjige piše ispod naslova, sex, droga, akohol i rokenrol i to jeste sastavni dio rokenrol života, s tim što se kod izrazitih rokera uglavnom alkohol upražnjava neovisno od korišćenja i ponekih ne teških droga a najbolji primjer za to sam ja koji sam se liječio od periodičnog alkoholizma i izliječio, tako da sad ne koristim ništa drugo osim kafe i cigareta.
Marko Spirić: Kako ti se čini to sto Bregović danas radi?
Milić: Bregoviću zamjeram što 40 godina njegove genijalne tvorevine, grupe Bijelo Dugme slavi na neprimjeren način i svejsno vara publiku najavljujući koncerte grupe Bijelo Dugme a ustvari su to nastupi njega i njegovog orkestra za svadbe i sahrane sa dvojicom bivših pjevača grupe Bijelo Dugme, Alenom i Tifom, čak nema ni Bebeka s čijim glasom je i stvoren brend Bijelo Dugme, tako da je publika uskraćena za magiju koju jedino može uživo da iznese grupa Bijelo Dugme a ne nikako Bregović sa svojim pleh orkestrom.
Marko Spirić: Kako se pravi hit?
Milić: Pjesma koja izađe iz tebe i napravi ti čaroliju u glavi dok je izvodiš, napraviće tu istu čaroliju i u glavi slušaoca i to obično bude hit, tako sam ja radio i radim i danas i takve pjesme su autentične i originalne, međutim danas autori ne koriste nikakvo lično nadahnuće već uz pomoć kompjuterske tehnologije koja je vrlo uznapredovala, sklapaju pjesme uzimajući dijelove pjesama iz bogatog muzičkog fonda na internetu ili čak i cijele pjesme i samo ih prilagode ukusu onoga što ovdje prolazi.
Marko Spirić: Kako su izgledali Vaši trenuci provedeni na „Farmi“?
Milić : Na Farmu sam bio dužan da uđem zbog nekih drugih stvari vezano za Pink i moju muzičku karijeru ali nisam htio saam da uđem već sa Suzanom, što je produkcija Farme prihvatila i ne bi nikakvih problema ni bilo da ostanemo u rijalitiju do kraja da se nisu totalno neljudski ponijeli prema Suzani kojoj je zdravlje bilo ozbiljno ugroženo, što su i sami vidjeli ali nisu htjeli da reaguju, zbog čega smo bili primorani da svojevoljno izađemo iz rijalitija i sada smo na sudu jer od nas potražuju 10 miliona dinara zbog tog našeg poteza koji je bio nužan i neminovan.
Marko Spirić: Smatrate li da je “sreća para puna vreća”?
Milić : Pare sigurno čine svakodnevni život lagodnijim ali njima se ne može kupiti osjećaj stvarne ispunjenosti i sreće, ako tu ispunjenost čovjek ne postigne nevezano za pare, jer neispunjen čovjek ne može biti ni srećan ma koliko miliona da ima na računu.
Marko Spirić: Postoje li stvari koje za novac nikada ne biste učinili?
Milić: Ni za kakve pare ne bih mijenjao svoje osnovne principe i stavove i bio ono što nisam, jer pare mogu uvijek da se zarade ali da vratiš izgubljeno povjerenje u sebe koga si izdao, to nikad.
Marko Spirić: Šta je to što Vas najviše privlači kod supruge Suzane?
Milić: Neovisno od njenog fizičkog izgleda koji je skroz po mojim mjerilima onoga što čini senzualnu ženu, ne samo lijepu i zgodnu, oduševilo me to kod nje što na vrlo sličan način poimamo život i što imamo skoro identične kriterije za to poimanje, gdje je kvalitet doživljenog bitniji od količine događanja, što uključuje i obostanu eksplozivnu seksualnost, koja da nam nije kompatibilna ne bi ni bili zajedno, sve i da se sve ostalo složilo.
Marko Spirić: Recite nam šta je, prema Vašem mišljenju, recept za uspešan brak?
Milić: Recept za uspješan brak je vrlo jednostavan i ja bih volio da uđe i u zakonodavstvo a to je da svako mora prvo da živi zajedno najmanje godinu dana i tek onda da to ozvaniči brakom, jer u tih godinu dana će sve razlike u mentalnim sklopovima da se ispolje i ako bude želje za zajedničkim dijeljenjem života i poslije tog perioda, onda je to stvarna ljubav i taj brak opstaje.
Marko Spirić: Otkrijte nam naredne planove?
Milić: I Suzana i ja trenutno dotjerujemo svoje knjige koje smo napisali i koje treba da izdamo, Suzana svoj ljubavni roman inspirisan našom vezom koja se adekvatno i zove “Ljubav veća od života”, a ja drugi dio moje autobiografije koji se odnosi na moj život u Londonu, gdje sam živio tri godine, što ne znači da sam potpuno zapostavio muziku i paralelno pripremam materijal za moj novi album, da li sa grupom ili solo to ću da odlučim kad sve bude gotovo.
https://www.youtube.com/watch?v=MsDNDkTutTM
