Plasim se da ne ostanem sam na svijetu
Znajuci da ljubav je smisao zivota moga
Ne, ja ti nisam covjek iz tame
Koji ce da bude tvoj Gospodar
I da se moli svakog trenutka dok svijeca
Gori
I nije sramota reci da voljeti je grijeh
Najgore je biti necovjek
Ne priznati emocije koje osjecas
Lazno krijuci nekim laznim
Moralom
Ljubav je tisina koja snebiva
Pravi tamne kolutove zivota
Krvnicki boreci se za vapaj paznje
Koja nerijetko manjka
I nije problem biti sam na svijetu
Problem je vjerovati laznim ljudima
Nazad u retrospektivu idem
Gdje je nekad bilo lijepo
Gdje muzika se jako cijenila, dodir, emocija
Istancana je nekada ona i bila, ali sta vrijedi
Kada ljubav prekriva strah zbog fizickog izgleda
I presuduje cesto u mnogim stvarima?
Ne, ti nemoj da me trazis jednog dana
Kada postanem neko i nesto
Jer nijedna stvar nije slucajno dosla
U ruke moje, u ruke tvoje
Smijehom strah kocoperno krijem
Lazem sebe i ljude oko sebe
Magija je biti nazad u retrospektivi
Drugciji od svih, od svega!
