Zašto uopće usnuh?
Zar nije bilo drugog načina?
Sada me proždire san od sinoć
I guši me u grudima
Što da radim?
Ne znam
U tom snu bijah nemoćan
Bojao sam se
Možda je tebi svejedno
Tko zna.
Osim mene
I tebe
Tu je bio jedan huligan
Koji se tako stručno igra s tobom
Ja se bojim
Al tek sam samo nesigurni čovjek
Koji nema hrabrosti ratovati s njim
Pa čak ni zbog tebe.
Čovjek je bio užasan
Crne brade duge
( Baš onakav kakvoga sam već
Jednom vidio)
I taj čovjek bi se
Naravno kad bi me vidio
Na trenutke išao približavati meni.
Dirao te je po cijelom tijelu
A pošto je radio s glinom taj dan
Ruke su mu bile prljave
Nije on, čini se, radio sami s glinom
Već je nekoga i ubio, ruke su mu krvave
Pravi pravcati huligan
Tip ljudi kojih se ja bojim.
Došao sam k sebi
A došao sam i k tebi
Samo si mi tiho rekla:
“To je bio samo san
Ne boj se ti za mene
Tu sam pored tebe
Ne napuštam te“
