Kroz mrak, kroz trnje
Kroz suze, kroz tamu
Sada znam ono što
Nisam znao nikad do sad
A to je da imam damu
Ti si ta moja velika dama
I nećeš kroz život ići sama.
Kroz blato, kroz prašinu
Kroz žitna polja moga kraja
Doći ću već nekako do tebe
Nikad se nisam tako osjećao
Dio si ovog moga malog raja
I ja te nikome ne dam na svijetu.
Do smrti i natrag ja bih zbog tebe išao
Za tvoju ljubav bih i po mjesecu pišao
I sve što treba
Jer nisam se ovako osjećao nikad da sad
A možda nikad više ni neću biti tako sretan
Zato ću tebe čuvati kao oko u glavi.
Ti si veličanstvena dama
I nikad nećeš biti sama
Nikad više ovakva tama za tvoje srce
Jer sad sam tu
I čuvam te
Nikad nisam bio sretan kao sad
Moja voljena.
Ti si dama moja
A ja konjina tvoja
ili što već jesam
Nema veze mogu biti što god želiš
Samo znam
A i ti znaš
Nikad nisam osjećao se kao sad.
