Poneki govore, da javnosti, nisam trebala – iznijeti svoju intimu. Pisci su tu sa svrhom, da bi na vlastitome primjeru… Ukazivali, na eventualnu, društvenu problematiku. Kako bi onda, druge, maltretirane žene… Imale hrabrosti, oduprijeti se? Na koga bi se ugledale? Morale su čuti, i moj glas otpora! Zlostavljača ima posvuda. Vješto se prikrivaju, šute, čak i desetljećima. Ne žele postati bolji ljudi. Žene trpe i podnose razna poniženja. Naravno, strašne rečenice izgovaraju: narcisi, psihopati, manipulatori, egocentrici. U damama tinja nada, proizašla iz ljubavi… Da će nekada, u budućnosti, biti drugačije. Nažalost, grdno se varaju! Takvi se ljudi, skoro nikada ne mijenjaju. Njima odgovara – biti negativac u priči. Uživaju u tome, tonu u glib odvratnoće. Na supruge gledaju – kao na nižu vrstu. Hoće da im služite, pokoravate se i ne suprotstavljate. Pored njih, nikada nećete biti voljene! Žive za to, da bi vas iskorištavali. Bježite od njih, spašavajte djecu i sebe! Potražite (stručnu) pomoć. Učinite sve, samo nemojte odustati! Ne tratite vrijeme, s pogrešnim „muškarcem“. Pojedini elaboriraju, da mi se mnogi podsmijavaju. Rulji je drago. Naslađuju se. Raduju se mojoj nesreći. Žalosno! Vjerujete li vi u Boga? Znate li da zloću koju odašiljete, On šalje pošiljatelju? Promislite o ovim riječima… Svjesna sam, što činim. Zauzimam se za žrtve! Ne okrećem glavu, kada uočim nepravdu… Ne prokomentiram: „Baš me briga, to me se ne tiče.“ Ukoliko se nitko, ne bi obazirao na ovakve teme… Ništa se, nikada, u svijetu, ne bi pokrenulo. Stagnacija jest, nešto najgore… Što se može dogoditi, u ovome slučaju. Ogovarači, jedno imajte na umu! Na koji se način ovdje, ophodite prema slabijima i nemoćnima… Ili čak nama, koji se ne libimo… Stati u njihovu zaštitu… Takvu ćete kaznu, dobiti na drugome svijetu! Provjereno i sasvim sigurno. Pakao, čistilište i raj opstoje. Ne pitajte me, kako znam…
-deseta knjiga-