Možda sam poželjela vrisnuti i svojim glasnicama probiti granice zvučnog zida, ili pak, nasmrt iskrvariti, povlačeći pijune u novootkrivenoj prijevari. Reci mi, tko vrijedi više? Kojom se putanjom kreću figure po šahovskoj ploči, dok se materijal od kojih su salivene- topi brzinom toksičnog poluraspada materije? Koji postupci uzurpatora misli, natjeraju osobu koja vam je do prije nekoliko dana iznosila- jednu verziju mnogobrojnih peripetija uma, da u potpunosti preokrene ionako nepostojeće mišljenje, kreirano, takoreći, usađeno od strane nedovoljno kompetentnih promatrača raspada sistema? Ipak sam nakratko htjela umrijeti, ali time bih samo potkrijepila optuženičke argumente- koji me proglašavaju krivom za novonastalu situaciju. Umjesto spomenute samodestrukcije, nazdravit ću naizgled pretrpljenom porazu, s najtajanstvenijim osmijehom; od čije se mračne groze ledi krv i dah postaje sve razorniji. Vjerovao ili ne, ovo je moja pobjeda.
