Gorda su sva tvoja rapidna pokleknuća, pasivne transformacije karaktera u okovima sužanjstva.
Imitiraš harmoničnu čvrstinu bezimenog imperatora,
slaveći trijumf nad senzibilitetom nesmotrenog nemira.
Usplahiren krik još uvijek te doziva, svilenom maglovitošću isprepletenih doticaja,
iako je već odavno bjelina nebeskih padalina, zavila mrlje povratničkih stopa.