Mislio je da ovakvo
spiritualno oličenje
prizemljuje
ženske hirove;
sasvim diskretno
obljubljujući
alkoholizirane
mladiće.
Kakva zabluda!
Čak mi svaka
mistificirana smrt
ima svoje manire.
Bijah majušna meta
na stratištu
rulje prognanika,
tašt, neugledan falset
zlogukih ptica-
nalik češljugaru
bez funkcionalnih krila.
Potaknuta
detoniranjem
stratosfere
kolapsa
mojih pribojavanja,
danas se slamam
na trivijalnostima.
Točim si fosfor
u zakulisne uvale-
nagrižene huljama
svjetovnog ološa.
Trnova kruna;
kao sinonim zakivanja
na rotirani križ-
šumi zajedno
s vijencem
od izopačenih
prijestolja.
Praporci
i žig bezbožnika
napunjaše me
dobrotama.
Još me u
emancipiranoj
placenti
hraniše-
halucinogenim
supstancama
pretjerane
elokventnosti,
uz šarmantnu
dozu naturalizma.
Protkana takvim
arhaičnim
konstrukcijama
zaposjednuh
krnji dijalekt,
bruseći ga
do savršenstva.
Naposljetku
ostah anatema
predatorskih
porezotina,
preusmjereni
atentat
po mliječnoj puti,
točnije- kori
tragikomičnih
pošumljavanja.
Uz kostoboljnu
periferiju
očnih živaca,
oživjeh obrnutu čaroliju
na preformuliranom nivou
sladunjavog
preumiranja.
Poradi toga,
imitirah
gospodaricu
prognaničkih usuda;
sumrtvo-samoživu
sjenku
prezrelih
anegdota.
Usprkos svemu-
trenutno sam,
ničim izazvana
elementarna
nepogoda
proznih
dijelova,
dramatičan obrat
oživotvorenja
šahovskih figura-
samonikla Luciferijana.
