Znam da se nećeš pokajnički vratiti.
Ako se slučajno zapitaš
zašto konstantno jenjavam,
dozovi u pamćenje
onaj zloguki koloplet slabih kukavništava,
u kojem si mi doživotno
oduzeo pravo na aktivaciju osmijeha.
Tobože spašavajući integritet
svoje filozofske nepogrešivosti,
odričeš se parapsiholoških sposobnosti
vizionarskog predviđanja obostrane potpunosti.
Zgnječena negativnim činjenicama,
čak štoviše- brutalno oborena na humus
zimzelenih prašuma apatičnih pribojavanja,
ovo sumorno životarenje
proglašavam apsolutno nevažećim.
Uzrujano izvodeći polukružne zamahe
pričinjavanja prigušene zaljubljenosti,
prizivah utrnuće tvojim
glumačkim bezbožnostima.
Obilježena nepravilnim
i preuranjenim otkucajima srca,
a okrunjena trnovom krunom bezakonja,
slijepa otvorih Pandorinu kutiju
zatekavši nedužno dijete koje bijah.
Duh mi nadlijetaše između stupa
kopna i presušenih voda,
zakriljujući arheološke iskopine
u kojima su sabrani opći akti
odricanja od religioznih kodeksa.
Kapilare su mi već godinu dana zatrovane
mučnim zloduhom neopraštanja.
Svakog se jutra budim maligno omamljena
od pritiskajućih depresivnih epizoda
seciranih u nutrini aristokratske učenosti.
Po; od rođenja asimetričnom licu
prošarane su naznake prvih bora.
Usne su mi odveć natrunule.
U zubima nosim mrtvački zadah
kojim rastjeravam dugo-zadržavajuće
stratokumuluse samoubilačkog neba.
Koliko god se opirah neminovnom priljubljivanju
sa svemoćnim humkom nepovratnosti,
ispunilo se samoispunjujuće
proročanstvo asocijalne usnulosti.
Preokrenutih bjeloočnica,
grcam u prolivenoj krvi,
gnušajući se od količine rastvorenih šavova.
Stoga, ustani zgažena prašino
i započni klicati u čast preminuloj.
