Čiju naklonost
nastojah pridobiti?
Četiri sam godine
njegovala kult
avangardne ličnosti,
prosipavši zametnute
klice altruizma,
lažne samodopadnosti
i revolucionarnih boemiziranja.
On predstavlja-
osvježavajuću
natopljenost asfalta
nakon jakog pljuska,
krivudavo usmjerenje
maestrala pored mora.
Dok ga zamišljam kako
udiše moju kožu,
polijevam se
dinamitnom utopijom
napretka u pisanom stvaralaštvu,
razbijajući barijere
umjetničkih blokada-
ispunjavajući grudni koš
pretpremijernim žalostima
odbjeglih ždralova.
Rišem mu konture
suhim pastelom.
Platno iščezava
gravitirajućim
prinošenjem kontrasta.
Što ako sam
potpuno mrtva?
Kako li je veličanstvena
simfonija posljednjeg viđenja!
Sjaji nad brijegom
slojevita čeznutljivost
kreposne djevojke;
koja poput uglađene školjke
krije srebrne perle,
njedreći pjesme
uzurpirajućim
valovima nedostajanja.
Taj je mladić
udaljeni brod
mojih pristaništa,
a ja sam kamenčić
na koji nailazi pored rive,
šutajući ga prema
potonuću morskih previranja.
Isparih kao zrnce soli
u njegovim uspomenama,
pretvorivši se u tihi čemer
neistraženih dubina.
Odista,
sve što prkosno učinih,
uništilo me posvema.
