Naslanjajući iscrpljenu glavu na kamene hridi
Pjevaju ti uspavanku egzotične sirene.
Izgubivši pritom nit realnosti
Lutaš potopljenim brodovima, ususret valu što obalu zapljuskuje.
Vješto uhvatiše kormilo obronaka utopije,
Zapletene mreže mornara prodanih bespuća
Kao nekoć, dok ljubljah tajnu više od intrige
Prisilno rasprodah imetak zlatnih perli; ognjem nespominjanog imena.
Zar ne slutiš koliko?