Ultimativnom eksplozijom, po život uznemirujućih tvari,
započeo je revolucionaran stadij inkubacije.
Disperzivno se rastapam, nošena mukom idolopoklonstva upućenog krnjoj čestici dostojanstva-tako te ovaj stih opisuje.
Žalim nepotrebno istjecanje krvi,
čistu prodaju tajni na sajmu pokvarljivih gramzljivaca koji su u potjeri za lako kradljivim polugama ponosa.
Izdao si pogrešan recept za lijek protiv smrtonosne bolesti,
neiskrenošću dozvolio naglo skliznuće ka stepenicama limba;
prepustivši grčevite ostatke naših vrijednosti da se međusobno detoniraju i razmrve.
Pružaš krhke ruke, željan gromoglasnog pljeska,
iako je jedino što možeš osvojiti-
neugledna ništica na skali oduševljenja.
Osvrni se oko izgubljene aure što ju nazivaš čašću,
osjetiš li gnjev strukture koja se pomahnitalo topi?
Vrištiš li katkad, nošen oskudnim izrazima mediokriteta,
dok pali anđeli posthumnih ralja prijete odajama u koje namjeravaš zalaziti?
Izvjesno si prekršio odredbu poštovanja,
siromaštvom ćudi prenerazio moju osebujnost karaktera,
vlastitom ljušturom ogoljelosti onemogućio momentalne pomake,
ali je pouka tog jarma besciljnosti ipak izvučena.
Nisi uspio zatomiti božansku iskru duhovnosti koja pluta razgranatim krvotokom; samo meni svojstvenom mjerom jakosti.
Nepobjedivi robe niskih strasti- izgubio si!
