Slamajući poput tajfuna, funkcioniraš količinom rastvorenih ožiljaka, zaviruješ u metonimiju procjepa osobnosti,
Upropaštavaš sanjarske žestine- krvareći linijom neutemeljene svijesti.
Zakovitlana u mulju vedrine, gubim osjet vrhunaravnosti.
Smlavljena procesom obrane od učestalih napada, kao sukrivac odvojenosti, pijem talog nepristupačne vjerojatnosti.
Prhkim perom neznatnosti- reproduciram vlastite težnje,
Apostrofiram željenu stagnaciju i odlazim što dalje od sveprisutne sjenke.
Uzalud…