Konzumirajući akrobatsku ekstazu
parabole prelomljenog struka,
jeka sumanutih šapata
jezdi nezaustavljivo tapkajući-
kroz proljetne omaglice
teatralnog zaluđeništva.
Neprežaljeni,
doziraš memoare
ove đavolje kraljevne
u neznatnim količinama,
kao aritmični opijum
koji se ne ispija.
Svrstavam te u ukorijenjene
obrasce ponašanja
ljubavne devijacije,
osupnute činjenicom
nepobitnog sraza usana
u polutami intelektualnih procjepa.
Kosa ti neodoljivo miriše
na pokošeno sijeno
rasplinutih zavijutaka
agresivnog bršljana
i vulkanske magme,
prošaranih senzualnim tercama
instrumentalnih dionica.
Udišem dah tvoje spiritualnosti,
pripajajući izrezbarene ruke
na valcer humanističkih prologa.
Ukrasi me naturalno
ukradenom smjelošću
pronicljivo varljive ćudi.
Neka ti skelet
dovitljivo protrne
od vratne senzibilnosti
na ushit ponavljajućeg rituala.
Začaran voštanom figurom kreposti
nazivaš me imortalitetnim djetetom,
poistovjećujući identičnu krvnu grupu
i madeže što tvore trokutastu formu.
Zasviraj himnu usplahirenih vlati,
koristeći najsuptilnije naznake
neostvarene priljubljenosti.
I zažmiri neokaljanošću
dok me budeš reanimirao,
bez iole minucioznih paragrafa
apsolutne upropaštenosti.
