Nekoć su i blatne potplate s tobom bile od izuzetnog značaja.
Slučajno se prisjetivši šetnje; duž hijerarhijski drugorazrednih ulica prostrane Atene,
daljnjeg razgledavanja kulturne baštine samozatajnog grada,
refleksno odbacujem inačice tapkanja po lokvama vremena!
Kradljivče postojanosti, ja nisam kao ti!
Naime, ne posjedujem mogućnost pribojavanja spram
ljubavlju raslojenih barijera kaotičnosti.
Zbog traumatičnih udaraca, zadobivenih od strane napuhnutog ega,
uz tebe nažalost ne mogu vezati pojam mržnje,
pošto otuđenost nadrealističkog preporođenja,
blagoslivlja strogo određene granice.
Cijeniš li navedeno iole, kad tvoja su vrednovanja zamagljeno iskrivljene frakture?
No, golica me zainteresiranost za takoreći jedinstvene scenske doživljaje.
Baviš li se još performansom kazališne predstave,
efektno učeći didaskalije iskristaliziranih nastupa u kojima sudjeluješ sav pasivno agresivan, (ne)naprasit,
kidajući se smijehom viđene satire?
Nakon realizacije ironičnog stava,
nasumičnih pogledavanja usmjerenih prema puninom rasijanim očima smaragda,
niječem jesenje kaplje, što tjeskobno natapaše avenije fanatizma.
Usred kazališta upitah upravo tebe;
fantastičnu projekciju lašca što svoje svojstvo mjeri u rubljima, a krasi ga odijelo od šačice kopjejaka,
kakva li to ikona čuči među zgromljenim fragmentima patetike,
kojim jezikom izgovara tolike; nisko rangirane fraze?
Ne čuh odgovor.
Nakratko pomislih- zasigurno ne mladi pisac kojeg sam istinski voljela,
ali sagledavši učinjeno, više mi nije važna tvoja namjera, poradi labilne replike što se znatno srozala.
Bože, zašto ga uporno dizah u nebeska prostranstva?
Zar ne vidjeh da uloge bijahu podijeljene?
Odviše omamljena supstancom otvaranja produbljenih vidika,
dapače, napokon svjesna odvažnosti mojih vrednota;
uviđam istinitost sljedećeg utvrđivanja-
ta, prodaja povjerenja
u zamjenu za šuplju površnost osobnih karakteristika-
neminovna je odlika svih vrhunskih glumaca.
