spot_img

Lorena Kujek- Golgota

Zapisujući alibi zatajenog nasilja izvršenog nad mojim ključnim kostima,
čijom istinitošću detoniram cikličke postupke samouništenja,
nailazim na inicijale omraženog kradljivca duševnog mira,
što me progone pri svakom iskoraku ka zloglasnom žarištu omalovažavajućih udaraca.

Nakon prisiljenja na izvršenje smrtne kazne mojim djetinjim molitvama,
nevoljko apostrofiram na suženu stagnaciju postmodernističke koncepcije ljubavi spram podvojenog intelektualca, koje naprosto nema niti u povojima.

Zamotavši prokrvavljene ožiljke zakulisnih memoranduma,
opipavam prašnjavo vreteno u kutku samozatajne sobe i zborim mu Priču o lutkama koju nismo stigli realizirati.

Zapravo ne znajući što sam davno prije preživjela, 
taj mi je umjetnik uvelike pomogao dokučiti pozadinu zaklopljenih poglavlja što se temeljiše na poništavanju aureole nad obilježenim vlasima,
a njegovu pozitivnu auru viđam i u najmrklijim godovima zimzelenih udubina.

Zakoračismo u novu eru esencijalnog fanatizma,
neurotično treptajući postraumatskih simptomima degradiranja od deliričnih adaptacija prošlogodišnje sličnosti.

Tragikomično aludirajući na oličenje intelektualnih sažimanja govorništva, 
nastupasmo svatko na svojoj strani mračnih pozorništava.

Zapalivši svijeću stukture kancerogenog keratina,
pritom odavajući rustikalne skrovitosti rulji bez detaljiziranog umjetničkog sluha,
intoksicirasmo protivne težnje aspektom odrješitih izvršitelja integriteta.

Moj je razum poprimio idejnu formu kaskadera,
pa konstantno brani neprijateljskim primislima daljnje prodiranje u halucinogenu režiju nesuvislih prostiranja.

Odlučno kremiravši suicidalne afinitete probodenih pluća čeličnim kopljem svirepih gradacija,
prosut mi je um grcao zelenkastim usporedbama o nedefiniranoj sudbi dvaju telepatskih 
protutijela. 

Odviše je relevantno- 
ovakva je verzija značajnog priznanja 
unikatno razoren hram krcat klišejima,
nezaustavljiv vihor zakovitlanih prispodoba o osluhnuću nemogućih ispunjenja-
jeziv zapis propalih snoviđenja o onome tko se ne spominje ni na ceremonijalnom odru golgotskih područja.

 

Slika: Snežana Kujundžić

 

 

Lorena Vojtić
Lorena Vojtić
Lorena Vojtić (r. Kujek), rođena 31. 5. 1996. u Osijeku. Odrasla u Valpovačkoj Satnici, a trenutno živi s kćeri i suprugom u Osijeku. U djetinjstvu se bavila glumom, pjevanjem i crkvenim aktivnostima. Završila opću gimnaziju u Valpovu, i pohađala Pravni fakultet u Osijeku, smjer upravno pravo. Već dugi niz godina surađuje s brojnim portalima i književnim stranicama- na kojima redovno objavljuje svoje radove. Postigla je uspjeh i na Europskom festivalu poezije. Ozbiljnije piše od trećeg razreda srednje škole. Tematike koje dominiraju mojim stvaralaštvom su: život, ljubav, smrt, smisao postojanja i vjera, a sve je protkano nijansama gotike. Uglavnom pisala poeziju u prozi i misaone tekstove, a nije joj strana ni kratka priča. Osvojila je prvo mjesto u poeziji 2018., po izboru stranice Pisci i Književnost i bila među 5 najčitanijih autorica iste te godine. Na svojoj Facebook stranici NA KRILIMA SNOVA broji 20 000 čitatelja. Članica Hrvatskog književnog društva, Kulture snova i Antuna Ivanošića.