Potrajasmo tri godišnja doba.
Dok brojčanik fraktalnog sata istapa poveću količinu insomničnih uvertira,
snažan val migrene spušta se nedaleko pesimističnih vijuga.
I vrane koje zaticasmo kako prokljuvuju smežurane plodove na trijemovima velebnih drvoreda,
poslužiše namjeni zavaravanja-
graktajući preludijem jesenje sjete,
pritom ispunjavajući crvenkasto poslanje kobnog zamiranja dileme.
Mravi bijahu izaslanici upadljivih preklapanja stavova
što ih razmjenjivasmo šuštavim koračanjem parkom senzacionalnih otkrića.
Činilo se krajnje apsurdnim obratiti se slamatelju svega što je vrijedilo,
ali mi se poput odaslanog bumeranga vratiše zajedničke konverzacije u vrtlogu neizbrisivoga,
bulevarske šetnje tik do riječnih korita,
lukavo izmamljeni osmijesi u paperju toplog doma.
Opsjena se nastavlja.
Dotiče me u gluho doba noći nekakvom čudnom paranoičnošću,
prikupljajući plodni humus uspomena za cirkuliranje ponovno (raz)otkrivenih giljotinskih porezotina.
Gotovo tisuću puta zanijekah privrženost spram utiska disfunkcionalne tvorevine razuma,
ali konstantno nazirah pucanje zašivenih ožiljaka tik do glavne arterije klaustrofobičnog krvotoka.
Moj me talački um trovaše patogenim česticama melankolične navezanosti spram tvoga bijega od kulta heretičnih obožavanja.
Ogradio si se od maratonske navike analiziranja pomaknute svijesti mojih opsjednuća,
ali i dalje nosiš finesu smrtonosnog naturalizma,
ugrađenog u vezivno tkivo prilikom stvaranja planeta.
Braniš se blaženom šutnjom,
iako te zapravo ne optužih za poteškoće koje me dočekaše razilaženjem od tvoje, gotovo nestvarne idiličnosti ostavljanja.
Znajući za košmare ovih kreativnosti kubističkog stila,
nazivao si me zapovjedničkom alfa djevojkom koja ne suspreže ni pred čime u odašiljanju nauma formuliranih kroz točno određenu koncentraciju dvosmislenih pobuda.
Raslo je pretkazanje fantomskih dioba istovrsnih pjesničkih tjelesa,
kroz najavljeno izbjegavanje sručavanja nepoželjne kobi na pucajuće kosti onoga čija se kristalo sveta duša presijava na tek zapaljenoj baklji odašiljanja pozitivnih energetskih aura.
Kakvo poslanje bješe uručeno kapima jesenje kiše što tako pobožno kanuše na purpurne vlasi anemične spisateljice,
štoviše, jesu li čak i prirodne pojave sklone strategiji iznenađenja protivničke trupe?
Usredotočena na ono što zovem stvarnošću,
moram pročistiti svevideće čakre povezivanja sa nezemaljskim dobročiniteljima,
kako bih napokon stupila u kontakt sa osobom koja bijah prije protjerivanja sa ambona.
I nakon disocijativnog usmjeravanja fokusa ka crvotočinastim naslagama pravovaljanih akata,
osviješteno tvrdim- za tvoje sam poimanje, nažalost,
tek zastario spis zametnut u arhivi nerazrješivih slučajeva.
