Neke su zablude presvučene najljepšim ruhom.
Otkako si apokaliptično narušio dogmu posjedovanja,
nevoljko preživljavam u konturi izgovorene pogreške,
inhaliram zaključni poljubac, iako mi staklo virtuozno siječe prsa,
pritisnuta domenom hladnokrvnosti ne mogu pomaknuti udove!
Zar i ti, nastanjen među oronulim zidovima nevjernosti,
upravo gospodariš ironičnom pozornicom razvrata,
kršiš ispunjenja arhaičnih sjedinjenosti
maštajući o prestižu svjetskih prostiranja?
Suočena s neprijateljstvom progresivnih izolacija,
jasno poričem glavnu kontroverzu,
avangardno razotkrivam posjekotinu žalosnih poimanja
prepuštajući ovaj (ne)dovršen stih vrtoglavom truljenju.