Začujem kucanje
po vratima stana.
Sanjam livadu
i djevojčicu u
bijeloj haljini.
Okrenutih leđa-
ide prema polju.
Vijori joj se
duga kosa..
Gledam kroz
naš prozor…
Vani je snijeg,
a ona se kreće
-kao paperje…
Uopće joj –
nije hladno.
Obuzima me
paraliza sna.
Želim ustati
i zaključati.
Ali jedva se
pokrećem..
Praktički
pužem…
Zatim se ispred
mene otvara –
astralni portal.
Crna me rupa –
pokušava uvući.
Religija zakazuje,
podsvijest govori.
Je li to bio duh
djeteta ili moja
mlađa verzija?
•deseta zbirka