Kolektivna amnezija,
pustoši vjetrometinu.
Ne nalazim sebe, baš ni u
u čemu do sada viđenom.
Ekvivalent povučenosti –
tvori fragmente predikcije.
Koplja se lome na leđima
prekrcatim okaminama…
Osjetljivost mentalne –
energije, evidentno ruši.
Kopnim, dok se ne otopim –
u kvantiteti kumulonimbusa.
Asimetrična stagnacija mi-
demolira hipersenzibilnost.
Stope se množe u katedrali,
– selektivnih ekvivalenata…
Dinamike nisu toliko krhke,
niti iole naivne kao nekada.
Paučina se nadvija ponad
samoaktualizacije stihova.
Uz veliku predispoziciju za
– potencijalna nadahnuća…
Anđeli krase ružarij-
sakralnih elemenata,
posvećenog kaleža..
•deseta zbirka