Periferijom podsvijesti
bizarni sluh pohrli nedokučivim svijetom.
Čitkim ognjom oboji skamenjene vrtove
znajući
samo rajska ptica putuje u neizrecive letove.
K’o omađijane ruke
beskrupulozno jurnu nagim brežuljcima
strmoglavo,
mrveći kataklizmu nesavršenih figura,
a uvodeći harmoničnost tijelu.
Igrom do beskonačnosti
iz sivih tunela izvrpolji,
davajući ton i smisao životu,
sebe do iznemoglosti.
Opovrgavajući,
nedokučivost oblaka je moguća.
Dokaz.
Krv odleđena,
pa makar došla i čudnim pentranjem,
nije još mrtav.
Vriskom razlivenim što dotaknu Veneru,
ljubav nije šarena laž.
(2014)
