Plovimo rekom bez vode
vodu su popile ptice
koje nisu znale da lete
i pevale su samo
u noćima punog meseca
*
Naš život su pojele ulice
sa kućama bez krovova
u kojima se rađaju starci
sa podmlađenim sećanjima
skrivajući beskorisne tajne
izmišljaju mit o Svemoći
koja nikada nije bila
niti će biti
*
Dok zavete na kamenim zidovima
sa deset prstiju zarivamo
doći će strepnja da nas pridavi
jer nema
ni zemlje
ni čoveka na njoj
