Tiho, lagano…
razmrsujem sećanje
Previše se tiska
u moje odaje
U ravnodušju,
nastao je tesnac
Kraičkom oka,
nazirem kajanje.
I… znam…da…
na usnama ti,
obećanja nema.
Sivilo čela
u prevaru vodi.
Niotkud čovek
Niotkud nada…
Uzdrhtalim dlanom,
reći ću zbogom!
