Zvijezde ne popadaše, nit se odvalio brijeg
Al’ ipak se zvijer gorska zadade u bijeg,
Sa litice ognjenoga pakla uz vrisak se surva
Sto i jedan griješnik i babilonska kurva…
Oprosti mi bože što ludilo moje tijelo nosi
I što grijeh kida moju crnu dušu oslabljenju,
Garave sam svoje ruke u čistoj ispirao rosi
Al’ ne saprah poljubce niti miris njenu…
Šejtan je u liku lijepog ženskog roba
Uhapsio mene i vodi me do groba
U kojem će za me’ sunce da ugasi
I nema hamajlije koja može da me spasi…
Šiklja lava i zemlja se trese
Al’ mjesec se još na nebu drži,
Slušao sam đavolje vesvese
I mene će valjda pakao da prži…
