Kao neljubljena draga
Tiho odlazi ljeto sa puste
I namjerno zaboravljene obale
Dok mi u oku još stanuje sjaj
a u rašivenom džepu prsluka
stidljivo krijem preostali komad
jesenjeg neba prepunog lasta,
i postajem beznadno svjestan
da mi je neko iz nekog neznanog razloga
ukrao leptire iz duše i stomaka
i odnio u daljine bezvremenost sjećanja i nade
dok neveselo oko sluti strah…
I klikće zaboravljeni galeb na pustoj obali,
Obali nedovršenih i nedoraslih poljubaca
Za očima koje su davno prestale da se smiju.
Kao neljubljena draga
Tiho odlazi ljeto sa puste obale
dok neki k’o šampanj, pjenušavi, talasi
ispiraju tragove nadanja u pijesku
Donoseći saznanje da je
Jutro rodilo slutnju jalovog dana.
A daleka noć što je samo u slutnji
doziva obećanjem znoja i bluda
Ćutljivih školjki i malih šarenih riba.
I sa jesenjeg neba
Čuje se tišine jeka
Glasna
Kao da milijarde nekazanih riječi
U slepoočnici kljucaju
I ponavljaju kao eho
Kliktaj galeba sa puste obale…