Kao vučica
Kao vučica
Ranjena,ljubavi gladna i
Od čopora ostavljena
Dozivaš me urlikom
Sa tamne strane mjeseca.
Plašiš male noćne ptice
Usnule na mom jastuku,
Otresaš sa grana prezrele smokve,
I budiš usnule školjke u pijesku
Na zaboravljenoj obali.
Kao vučica,
Ranjena po ko zna koji put
Ponosno nosiš ljubav u očima
I požudu u zubima,
U grudima pjesmu.
Cijepaš urlikom noć
Kao znojni čaršav
Dok leptiri bespomoćno
Lebde nad stomakom.
I tako, iz noći u noć –
Kao gladna vučica
Urličeš moje ime
S tamne strane mjeseca..
Labud N. Lončar