Kao srna strašljiva
Maglom ogrnuta u
Jesenjem jutru
Tananim nogama i
Očima velikim kao mjesec
Kroz nedosanjani san
Gaziš opalo lišće.
Prilaziš mom krevetu
Prislanjaš glavu na
Moje grudi.
Uzdah prolomi jutro
Koje postade
Jedan veliki šareni cvijet
I sa mlade neobrane kruške
Nad krevetom
Kapnu suza radosnica.