KRIŠKE S PARMEZANOM
Dok smo bili djeca,
trčkarali livadama bosi
onako s nemirom,
a ti s cvijetom u kosi
lepršav nas vjetar nosio.
Igrali se, ludo i nezaboravno
al’ ne baš kao i ostali.
Svijet za nas
bio je tako čudnovat, i mali.
Dijelili smo sve.
Najviše se radovah
majčinim rukama ispruženim poslijepodne.
Istina,
kriške s parmezanom nisam volio.
A zavoljeh ih samo
usne što si naslanjala svoje na njih.
(1988)
