Kada se prestaneš bojati smrti,
Tada se trebaš uplašiti.
Onda kada prestaneš sanjati,
Počinješ iščezavati.
Jednom kada magla preuzme ti oči,
Dok pužeš u suhoj noći,
Tada dok si duh u ćeliji tijela,
Samo si od života mrlja bijela.
I sve dok ti se dah bori
Za posljednji trag nade,
Njegovo ti ime na duši gori,
Ono zadnje slovo tebe krade.
Kada se prestaneš bojati nepostojanja,
Kada ti je suza sve tanja,
A suština nema sjaja
Znaš da si na granici kraja.
