spot_img

Katarina Branković Gajić: Bilo jednom jedno selo

Bilo jednom jedno selo
Blizu mog grada
Ja palčica mala
Koju je mama vodila
Na prve trešnje i jagode
Na prve mladice tada…

Hvalila se svima
Kako ja imam selo
Dedu i njegove brke sede
Sve ima besplatno
Na drveću
Samo se nabere i jede…

Bilo je jedno selo
Blizu mog grada
Mama ga mnogo volela
Tu je ostao njen trag
Često ga spominjala
Za njim čeznula
I kad je dušu ispuštala…

Bilo je ljubavi, prijateljstva
Rodbina draga
Selo je imalo sve lepote
Ne samo čiste prirode
Već i odlike grada…

Opominje stara kruška
Šljive prezrele padaju
Ne miriše pekmez
Ispod starog trema
Samo na nekom tronošcu
Neka starina puši lulu
I drema…

Žao mi tog sela
Oaze dece i baka
Dvorišta opustela
Ljudi se promenili
Svoje poreklo i familiju
Zaboravili…

Bilo jednom jedno selo…

Sad ga više nema
Na strani mog spomenara
Poslednje slovo izbledelo
Na pola strane se zaustavilo…

Ruka u vazduhu zastala
Kraj starog bunara
Dok je čekrk okretala
Limenka za vodu
Prazna ostala…

Katarina Branković Gajić
Katarina Branković Gajić
Književnica koja potiče iz stare beogradske književne porodice. Njene pesme, romani i dela u kulturi, govore više o njoj, nego bilo koji podaci iz administrativnih papira, te otuda i nema potrebe pisati o plaketama, poveljama i zahvalinicama koje je dobijala za širenje kulture i pisanje. Član UКS-a. Predsednik Кnjiževnog kluba „Skadarlijska boemija“ koji je osnovala i uspešno vodi godinama u Skadarliji u vidu okupljanja pisaca iz celog regiona i šire. Član je Društva Skadarlija i tako učestvuje u organizaciji skadarlijskih manifestacija. Organizator više humanitarnih akcija. Uvek je bila i ostala SVOJA.